Tomaž Mastnak je jednom gorkom kritikom ispratio 2011. godinu. Kritikuje istrošeno društvo (ancien régime) koje neće i ne može da se menja, a hoće da traje – primenom brutalnosti. Poželjno je da brutalnost bude naučna, profinjena, nekrvava. Ali nije naglasak na nekrvava; brutalnost mora biti uspešna.
Disfunkcionalni poredak jača, umesto da se menja. Jača primenom fizike.
Firma Raytheon je patentirala posebni policijski štit za sukob s demonstrantima. Posebnost toga štita je u niskofrekventnim zvučnicima. (Već postoje zvučni topovi koji proizvode glasne i ometajuće zvučne eksplozije koje izazivaju glavobolju i slabost.) Raytheonov štit emituje tihi pulsirajući zvučni talas koji stvara pritisak. Rezonanca tog pulsiranja u ljudskom gornjem disajnom traktu zaustavlja disanje i tako onemogućuje ”metu”. Demonstranti će se onesvijestiti zbog nedostatka kiseonika u mozgu. Ali ne stradaju bubne opne.
Mastnak pominje i militantnost Rodžera Bekona “veliko ime srednjovjekovne renesanse nauke”. Franjevac koji širi svetu veru. Preporučivao je nekrvavi rat. U pomoć je pozvao nauku. Dokazivao je da je moguće eksperimentalne nauke uspješno upotrebljavati u dobro božje crkve, protiv neprijatelja vjere. U razrađivanju puta mudrosti najviše je pažnje posvećivao aplikacijama optike. No nije zaboravljao ni akustiku. Neki izumi eksperimentalne nauke, tumačio je u tom kontekstu, ”mogu izazvati takve smetnje sluha da ih, ako ih izazovemo iznenada noću dovoljnim umijećem, ne mogu izdržati niti jedan grad ili vojska. S takvom bukom ne može se uspoređivati nikakva grmljavina.”
Bekon se borio protiv neprijatelja vere. Raytheonov niskofrekventni štit, kao policijska oprema i oružje, “namijenjen je pak borbi protiv sugrađana”.
