Pozorišni kritičar treba da pomogne gledaocu da do maksimuma profini svoj umjetnički doživljaj. Evo kako to postiže Z. Paković na primjeru predstave o Prometeju, na Bitefu 2011:
“Ako je sloboda (i heroizam) svrha života, kako nam pokazuje Prometej, to znači da vrednost svakog čoveka određuje njegova spremnost da, u najmanju ruku, ne pravi kompromise sa sopstvenom savešću. Ličnost je, dakle, definisana spremnošću na pobunu, a ne strahovima koji se, kao fobije, mogu detaljno analizirati u kabinetu psihologa ili psihijatra. Izvor ličnosti se nalazi u onom što se usuđujem da učinim, uprkos strahovima, a ne u strahovima koje sam, mimo svoje volje, stekao.
Nije čudno da je upravo Prometej omiljeni antički lik Karla Marksa. Jer, on je emancipator koji čoveku pomaže da, obuzet strahovima, dela kao da ih nema. Umesto tavorenja po prošlosti koja mu se nameće kao sopstvo, radeći na budućnosti, čovek prevladava neurozu.”
Odlično je ovo podsjećanje na Marksove rangliste.
