Mnogi se pitaju zašto Srbija neće da obeleži pet godina od obnove državnosti. Crna Gora hoće, Srbija neće. Ne samo što neće, nego se i ljuti što Crna Gora hoće.
Događaje kreiraju ljudi koji znaju za samo jedno rođenje Srbije: Marićevića jaruga.
Tada je vaskrsla Srbija. A vaskrsnuti se može samo jednom.
Jugoslavija u svim vidovima je samo epizoda u nebeskom trajanju Srbije. Granice kao pojam iz međunarodnog prava su nebitne; postoje granice u glavama čuvara Srpstva. Srbija ne nastaje, vječna je, jer jednom već vaskrsla.
Uvredljivo je reći da je Srbija petogodišnje dete-država.
A na tome insistira onaj magarac Đukanović.
Dalje, onaj ko se usudi da vremenski i prostorno odredi Srbiju pravi zločin ovoliki: ostavio je Srbe iz Banjaluke, Podgorice i Čikaga da pate u tuđini, i u večnosti, bez majčice.
Zato: ko kaže kako je bilo Dana ustanka 41 i Dana proglašenje države Srbije 2006 – taj je magarac koji nije ništa naučio iz svetosavskog katehizisa.
