U nedelju, 8. februara 2009 objašnjava nam Žarko Trebješanin u Politici, u odeljku Kultura, „duša se, možda, najpre manifestuje u intuitivnom poimanju koje ide na direktno otkrovenje. I nešto najnežnije što postoji u čoveku i okrenuto je Bogu.”
Šta smo naučili u ovoj lekciji? Šta će nam naučno poimanje, kad postoji intuitivno poimanje. Čemu vodi intuitivno poimanje? Pa, direktnom otkrovenju! Šta je odgovorno za naj-nežnost u čoveku? Duša! Čemu je okrenuta Duša? Bogu, pobogu!
Ovo će vam reći i poslednji parohijan negdje u palanci. Kako se takav postupak zove? Unificiranje svetovnog i duhovnog!
Ako neko progovori kritički o ovom metoru direktnog otkrovenja naših elitista, oni će vam reći… da je istrgnuto iz konteksta. Te da se on i Jung bave naukom.
Ako ga predlože za Akademiju, navešće ovu poželjnu referencu da on pljuje na mozak i razum. Takvi su ljudi, znate, i tolerantni; dopuštaju oni i drugačije mišljenje, uz ogradu: „Čak i oni koji to negiraju…”. Oni jesu doživjeli „udar onostranog”.
Takozvani jungolog nam propoveda: u drugoj polovini života čovek treba da se okrene religiji.
Ononastranost. E.
