Za današnje razumijevanje religije treba imati sliku koju zovem sindrom prevojne tačke.
Penjemo se strmom stazom, uz teškoće i strahove. Onda nas evo na proplanku, zaravan je to. Staza se račva: Lijevo je uspon, kamenjar, putanja do vrha odakle se pruža veličanstven pogled, ali uz rizik i neizvjesnosti. Desno je put nizbrdo, u dolinu, pitominu.
Religiozan čovjek bira desno skretanje, briše orošeno čelo, i misteriozno zamišlja ljepotu vrha planine. Ali neće gore, naporno je.
Vjernik je planinar koji ide nizbrdo i stalno uzdiše: “Ah, kako je božanstaven vrh planine, i pogled sa njega kako je opijajući.”
