Kakvu sjajnu, umjetnički konzistentnu strukturu ima Mažuranićev ep! Treba ga i sto prvi put pročitati. Počinje sa Agovanjem, u kojem se čitalac upoznaje sa jednim notornim tiraninom. Prikazuju se masovne scene pogubljenja i mučenja utamničenih Brđana. Onda, što je neophodno za nosivost spjeva, daje se scena jednog konkretnog zločina, gdje žrtva ima ime i prezime. Zbog kukavičluka, ili bilo čega drugog, pogubljen je i Turčin Starac Durak. Smaknuću prisustvuje i Durakov sin Novica.
U Noćniku, slika se dolazak Novičin na dvor u Cetinje. Potpuno motivisano, Turčin koji je povrijeđen kao čovjek zločinačkim satiranjem i bestijalnim pogromom inovjerne raje i nadasve povrijeđen ličnom tragedijom (nepotrebno, sa elementima iživljavanja, ubistvo oca) ide do Crnogoraca da im pomogne u akciji eliminisanja ovog bolesnog i sujetnog zlotvora.
Onda slijedi Četa, u kojoj se pjeva o pripremama da se ubije zulumćar i oslobode zarobljenici. Čitalac nema šta da pita, on je psihološki pripremljen na taj korak u razvoju radnje spjeva.
Onda slijedi Harač. Opisuje se (umjetnički uvjerljivo) poprište gdje če Aga da skonča. Detaljno se iznose bestijalnosti pijanog nasilnika. On ne sakati samo hrišćansku raju, an sakati i svoje Turke. Saferu izbija oko loše hitnutim kopljem. Bijes Agin je višestruk: Ne može da se domogne harača od sirotinje, obrukao se kao loš rukovalac oružjem i to sve pred svjedocima. Ta bruka ga žeže, i više puta se ponavlja motiv povrijeđene sujete. Onda dolazi kulminacija pokvarenluka: Aga dolazi na istu ideju kojoj su skloni sve kabadahije; nije bitno šta je bilo, bitno je kako se to za potomtsvo opiše. Nije bitno šta je na zemlji, važno se vozdići do nebesa. Kako? Pomoču poezije! Aga primorava vojvodu Bauka da gusla i opiše junačke podvige. Ali lukavi guslar opisuje nitkovluk Smail-Age upoređujući kroz metaforu u kojoj se pominje izvjesni Rizvan-Aga. Na kraju guslar zaključuje: Rđa bješe Rizvan-Aga silni.
Silnik sluša aluziju, i rješava sve da pomori, da svjedoka ne ostane drugog do neka pjesma koja će ga prikazati u lijepom svijetlu. I na vrhuncu njegovog bijesa – stiže Četa osvetnika, za koju čitalac zna, i očekuje ju! Silnika i njegovu zlu svitu stiže pravična kazna, višestruko zalužena. Hrabri Bauk ostao je u životu, kao što i trebuje u ozbiljnoj fabuli! I Novica je poginuo; opet pravo poetsko rješenje.
Na kraju epa, kratka Kob, 34 stiha o prolaznosti svake moći – karikaturalne slike zemnih ostataka jednog monstruoznog zulumćara.
Nema u ovoj strukturi moralnih padova koji propagiraju ljudske vrijednosti drugačije od univerzalnih. To su etičke kategorije koje će uvijek sijati pravičnošću i nadom potlačenih i slobodoljubivih. Zato i živi Mažuranićev ep i biće dugo, dugo aktuelan. Pored sjajnog stila i čudesno lijepih ujetničkih slika i rješenja, stamena osnova radnje moralno je nerazrušiva. Ta komponenta djela me u ovoj zabjelešci fascinira!
Mažuranić uspijeva da Crnogorce i Turke, inače ljuto međusobno suprotstavljene, ujedini u odbrani ljudskih vrijednosti: Turčin Novica i Crnogorac Mirko misle da je najvažnije uništiti opšteljudsko zlo personifikovano u ličnosti bestijalnog tiranina.
Mažuranić, dakle, ne piše djelo gdje pop blagosilja akte istrebljenja poturica kao takvih, nego samo konkretnih zlotvora – ma koje vjere bili!
Kamo sreće da su životne okolnosti dale Njegošu šansu da i on malo dotjera fabulu Gorskog vijenca po ugledu na savršenstvo umjetničkog temelja Mažuranićevog epa.
Mažuranić: Gospodstveni otklon od nesuvislih fakata i umni sklad sa istorijom, astovremeno!
Da, markomiljanovićko čojstvo se afirmiše u spjevu Smrt Smail-age Čengića.
