Sad ne mogu da se sjetim, jesam li to nekad zapisao – pa ću zapisati na ovom mjesto, makar se se ipostavilo ponavljanje. Nije isključeno da je riječ o ponavljanju, jer se radi o jednoj skoro opsesivnoj temi iz djetinjstva.

Kad bismo se dokopali lopte, a često ona nije bila ništa drugo do bijedna krpenjača, počinjali smo sa fudbalom. Prethodno se su se morale formirati dvije ekipe! Taj proces smo zvali dijeljenje. Problem je očevidan: ekipe bi morale biti približno iste snage, da bi se razvila muška borba. Dobar način da se uđe u taj posao je da se prethodno odrede nosioci grupa (kapiteni ekipa). Onda oni, naizmjenično, biraju slijedeće članove svojih ekipa, po želji – iz okupljene družine. Vrlo često bi taj proces dovodio do željenih rezultata; primjedbe su postojale, ali su bile minimalne i mogle su se dogovorno korigovati.

Sasvim prirodno, ponekad se dešavalo da dođe do velike igračke neravnoteže u naoko dvije ekipe približno iste snage. Tada bi za kratko vrijeme jedna ekipa povela sa 5:0! Moral gubitnika je padao, i kvalitet igre degradirao. Tada bi kapiten nesrećnog tima predlagao da se igra nova utakmica. Zanimljivo! Bilo je logike u svemu tome; jer naše zalihe energije ni izbliza ne bjehu toga momenta potrošene. A iščezao je magnetizam rezultatske neizvjesnosti…

Bilo je logike, ali i poštenja! Prethodno je poražena ekipa priznavala da je poražena, utakmica nije poništavana i proglašavana nevažećom. Brojala se, pamtila i pominjala; nije zanemarivana u ukupnom skoru.

Taj kvalitet časnog nadmetanja upropašćen je na političkoj utakmici u Crnoj Gori ovog časa. Opozicija hoće novu utakmicu, ali neće da prizna da je prethodnu izgubila sa 5:0. Neće da prizna da je njen kapiten bio i ostao sadašnji uhapšenik Slobodan Milošević.

Opozicija predlaže novu utakmicu, kao da prethodne nije ni bilo! Nema je u skoru. Zaboravljena je…

Neće da prizna da je ta nacionalistička antiistorijska ekipa na svojoj utakmici ne samo izgubila u evopskom kupu, već i pobila pola sopstvene publike!

Pa grakću: Hoćemo ponovo da se takmičimo u evropskom kupu. U istom sastavu, molićemo.

>