Auton-omašiti

Usuđujem se predložiti neophodni novi glagol: auton-omašiti, u smislu zagovarati autonomiju. Svjestan sam omraze koju ću na sebe navući. Svako malo neko negdje proglašava, ili bar zamišљa autonomiju. Riječi hvale za brigu o sopstvenom životu! Ali, ima li u svemu tome mode, ili čak nešto grđe? Ne želeći da arbitriram u tom zamršenom pitaњu, samo sugerišem da obavezno treba poštovati novo pravopisno pravilo: auton-omašiti. Bar će svaki budući spasilac svog regiona imati priliku da crno na bijelo pročita kako je moguće u kombinacijama i – omašiti.

Atinejџeri

Tinejџeri je zbirni naziv za skoro-sazrelu populaciju mlađu od dvadeset godina. Ali je to priješirok pojam! Pa, za mnoge i malo uvrijedљiv, jer ih tretira odveć neizdiferencirano. Postoje tinejџeri i tinejџeri! Pored sveg teškog života, roditeљi su ovih godina slali svoje maturante na ekskurzije u Atinu. Mladež se vraćala sa helenskih prostora na svoj način preporođena, sazrela i personalizovana. Oni koji su prošli to životno iskustvo zovu se atinejџeri. Atinejџeri znaju za malo љubavi (brze, hotelske i vlakovite), osjetili su malo pijanstva (kad im uzo uzme pamet), stekli su i neko bijedno iskustvo u suvenir-krađama. Jednom je čovjek u životu atinejџer. Ako preživi…

Arogantnošć

Početkom oktobra dvijehiљadite učestale su u Srbiji pojave ovakve vrste: grupica љudi uđe u firmu, fakultet, carinu ili bilo što drugo; kažu direktoru da mu je vrijeme isteklo, da nije demokrata, ili što drugo; objasne da su oni љudi novog vremena, da imaju legitimitet, ili bilo što drugo; ovaj se pobuni, ili ne pobuni, ili bilo što drugo. Da li su pri tom uskoci imali u vidu poљski sindikat, sveslovenski mentalitet, ili bilo što drugo – pokazaće vrijeme. U svakom slučaju, pao je prijedlog da se pojava nazove arogantnošć; najmaњa šteta, ako prijedlog ne uspije…

Arhitetka

U složenicama, arhi znači prvi, glavni; od grčke riječi koja znači: predњačim. Tako, predmetak se javљa na mnogo mjesta; postoji arhiepiskop, arhimonah, arhijerarh. Karakteristično je da ga popovi mnogo upotrebљavaju. Prijema tom pravilu građeњa važnih novih riječi, arhitetka bi bila tetka koja predњači. Glavna tetka. Tetka koja popuje. Imali smo u ovoj deceniji par tetki, ali ja mislim na jednu, jer arhi uvijek upućuje na jedno. Arhitetka je arhitekta istaknutog soja neimara našeg sunovrata.

A propao

Ja čujem dosta љudi, učenih, koji se uspješno služe poštapalicom a propo. Slabo ko može da objasni stvarno porijeklo poštapalice. Bez obzira, a propo je, nema sumњe, indikacija načitanosti, a i određenog smisla za delikatnost. Mene jedino čudi, i svoju zgranutost evo hoću pred vas ovdje da postavim, bez snebivaњa, zašto određene javne ličnosti ne počnu već jednom da koriste novu uzriječicu: a propao. Svi bi znali šta ona stvarno znači! Na primjer, onaj kaže: A propao našeg angažovaњa u Kninu... Ili: A propao prošlih izbora... Ovaj će opet naglasiti: A propao moje ušteđevine u Dafininoj banci... I tako unedogled. Mnogo bi љudi u mnogom monologu upotrijebilo ovu poštapalicu a propao. Kažem vam, sve je stvar navike.

Apoteozna

Apoteoza znači uzdizaњe među bogove (naravno, grčki izum). Heroj se uznosi među stanovnike Olimpa. Imperator se proglašava za boga. Riječnik kњiževnih termina navodi da je apoteoza djelo koje ukazuje izuzetne počasti nekoj ličnosti, ili nekoj organizaciji. Citirajmo primjer Daviča (on je sposoban da se i mrtav brani), koji je pjevao: Ozna sve dozna. (Uostalom, bogzna.) Ovaj poznati odlomak iz jedne poeme ovdje je nama zanimљiv kao rudiment važne zamisli: vaљa reći apoteozna, za svako ono sočine-nije koje uzdiže institucije paradigmatičnog naziva Odjeљeњe za zaštitu naroda, i čelnike istih. Primjera je toliko da će se citirani slučaj možda izgubiti u šumi raznih apoteozni; a šuma i daљe buja. Moraćemo jednom osnovati preduzeće za brigu o њima, biće to preduzeće Apoteoznašume.

Apokalipsati

Apokalipse su opisi društva ogrezlog u nepravdi i grijehu. Riječeno je da će jednom u ogњu pravednosti zasvijetliti istina. Apokaliptični simboli su Glad, Kuga, Rat i Smrt. Kada je narod lipsavao u programiranoj hiperinflaciji hiљadu devetsto devedeset treće, ujesen, svi su mislili da je dovoљno reći: apokalipsa. Ali sada vidimo, sve je imalo i domaću aromu, u њoj je bilo bitno: opљačkati građanina, i pustiti ga da lipše! Da, da – apokalipsati građanina. Šajo dušo, Šajo mori.

Analizice

Svakako je imao savjetnike. Ne bi išlo, bez analiza analitičara. Ali su glasine poprimile karakter mita, kao i uvijek. Cijeli instituti, sa svim tim analistima koji u šest ujutru sijedaju za svoj radni sto… Ali da je bilo zlih savjetnika, bilo je. To su takozvane analizice. Znaju oni sami dobro, zašto su analizice. Šta pričaju analizice? Da je On bio neposlušan.