Author: vukota

Bejaše jednom nekakav car pa imao tri ministra. Prvi, Vaskrsator, munjevito se ukazao pred licem zabezeknutog naroda; a preziva se Krstić. Car je objasnio da je ponosan što je u razgovoru od pet minuta zaključio da je naše gore lisac genijalan mlad čovjek. Stoga je promptno ustoličen za ministra finansija. […]

Povremeno sam gledao kviz RTS Slagalica. Kad nijesam imao ’genijalnih zamisli’ druge vrste, razumije se. J. Da me nešto posebno privuklo, nije: brzo smandrljavanje pojmova, bez autorske želje da gledalac nešto porazmisli i nauči. Ali dobro, to je koncepcija. Sama kuća koja emituje ćušne tu emisija ustranu kad bilo i […]

Naravno s pravom, dr Tamaš osporava stav Vuka Draškovića da je kralj Aleksandar – veliki ujedinitelj. Onda precizira: Srpski ujedinitelj da, ali južnoslovenski ne. Pa je li deplasiran pojam ujedinitelja uopšte? Ne, jer dr Tamaš ponovo precizira: Južnoslovenski ujedinitelj je Josip Broz, sviđalo se to nekome ili ne. O opštem […]

Ja sam rođen februara 1946. Ne znam tačno, vjerovatno dvije-tri godine posle mene rođena je moja sestra Ilinka. Ilinka se nasmrt razboljela, izgleda od šarlaha. Umrla je krajem četrdeset devete, ili početkom pedesete. Ja sam imao četiri godine. Podaci su, vidimo, nepouzdani, ali procjena je razumna: posle Ilinke rodio se […]

Pročitao sam Đidovo djelo Crna Gora; to su u stvari tri sličice o životu Crnogoraca krajem Veljeg rata i u godinama poslije toga rata; može to da se zove i roman, kad bi bilo neke razrađene koherencije između tri dijela knjige. Ima dosta dokumentarnog, ali trebalo je mnogo više fikcionog. […]

Blagoš meni, još nešto sam naučio o čistoti jezika. Dobro je napisati ’Marina majka’, jer je upotrijebljen prisvojni pridjev. Ali se mora reći ’majka lijepe Mare’, jer je tu na djelu prisvojni genitiv. Ne mož bre lijepe Mare majka! Mora se reći obavezno Matavuljev roman, ali takođe obavezno roman Dostojevskog. […]

Mladić Vladeta Jerotić pisao je, vele, dnevnik (1938-1945). Od malija nogu u njegovom tijelu stanuje Bog. “Čovek je rođen sa klicom duha koja se zove Bog.” Ta se klica, je li, kasnije razvija kroz individualnu i kolektivnu aktivnost imaoca klice. Mislio sam da se Bog ne razvija iz klice u […]

Saramago ima jednu ljupku knjigu: Putovanje kroz Portugal. (Kaže se Portugal, a ne Portugalija. Vidjeti kod Andrića.) Išao je od mjesta do mjesta, sa planom i bez plana. Bilježio, opisivao. Slavio istoriju domovine. Ali se i rogušio. Inventarisao kulturu svoje zemlje. Podijelio poetske utiske sa čitaocima širom svijeta. Zbilja je […]

Brižne vlasti, lokalne i globalne, upozoravaju nas roditeljskim tonom: čuvajte lične podatke. Pazite kome dajete ličnu kartu i druga dokumenta na uvid u banci, u samoposluzi, u kafani u bolnici. Sakrijte pinove na bankomatu. I sve u tom stilu. Umilni rečnik patrona. Prijateljska intonacija. Briga za stanovništvo. Med i mlijeko, […]

Do nas je stigao opis Karađorđa: zamišljamo ga kao visokog (za ono vrijeme) muškarca. Stamen, snažan, ama pravi muškadin što bi rekli Dalmatinci. Ali, gledaj: Imao je, kako bi se reklo, čudan tanušan glas. Nekako piskutav. Takvi glasovi uvijek izazivaju nedoumicu i iznenađenje – iz muškog grla treba da izlazi […]

Danas je ponedeljak, 15. jun 2019. U Beogradu je Makron, predsjednik Francuske. Zadržaće se dva dana. Izlivi ljubavi, obostrani. Kod spomenika su na Kalemegdani. Na groblju su kod Milunke Savić. Planiraju, obećavaju, potpisuju. Dejan Puzigaća je promptno danas osuđen na dvanaest godina zatvora; on je ubica francuskog navijača Brisa Tatona, […]

Mlada, i mladina porodica, zazirali su nekad od mladoženje jedinca. Tome ima trag u narodnoj pjesmi: Što me majko dade za jedinka. Što me nisi dala u djevere, u djevere, makar druge vjere. Izgleda, u porodičnoj zadruzi, snaha, ako bi i ostala udovica, a udovica je bilo dosta, mogla bi […]